Predsjednik HSS-a Krešo Beljak komentirao je presudu Vrhovnoga suda kojom su HDZ kao stranka te Ivo Sanader, bivši predsjednik te stranke osuđeni za kriminalne radnje i izvlačenje novca iz državnog proračuna.

HDZ je od danas pravomoćnom presudom postalo i službeno kriminalna organizacija, mada je to meni osobno, a i brojnim našim stanovnicima jasno još najkasnije od sredine devedesetih, ako ne i prije.

Franjo Tuđman dakle, nije nikakav “otac domovine”, nego obični osnivač i prvi “capo di tutti i capi” kriminalne skupine koja se u njegovo vrijeme “proslavila” velebnim pljačkama hrvatskih građana u tzv. privatizaciji društvenog vlasništva. Iako je većina tvornica i poduzeća zapravo bila u vlasništvu njihovih radnika i zaposlenika, dakle bila je radničko, a ne opće društveno vlasništvo.

Za vrijeme nasljednika, novog lidera te mafijaške organizacije, don Sanadera i njegovih potrčaka od kojih i danas neki figuriraju kao velike face na političkoj sceni, “posao” se razvio još koju razinu više. Nije se čak niti pokušavalo “muljati”, nego je “središnjica” hobotnice jednostavno naređivala šefovima javnih poduzeća da u vrećama nose novac, ne samo za osobne potrebe “senatora”, nego i za potrebe predizbornih kampanja. A to je osobito bitno.

Naime, ukradenim novcem su se vodile kampanje, ali i dobivali izbori. S obzirom na današnju pravomoćnu presudu jesu li izbori, primjerice oni 2007., uopće bili regularni? Naravno da nisu, ali koga briga. Tempi pasati.

Jedno vrlo kratko vrijeme, Jadranka Kosor je, istina, pokušavala raditi pošteno, ali znamo kako je prošla od strane članova te organizacije. Na stranu moja osobna ideološka nepomirljivost s njim, ali Tomislav Karamarko, često javno kritiziran i ocrnjivan, smaknut je za, barem za HDZ-ovske kriterije, minorni prekršaj, za kojeg se kasnije ispostavilo da ga zapravo nije niti bilo. I on je prošao kao bos po trnju.

I onda je došao Plenković. O njemu će svoje više reći budućnost, puno toga ćemo saznati kad ga više ne bude na čelu Vlade, a onda vjerojatno analogno s tim, niti na čelu HDZ-a. No, niti on ne može pobjeći od činjenice da su mu neki od današnjih najbližih suradnika vjerno služili još i Tuđmana, a svakako dobar dio Sanadera. No, o Plenkoviću i njegovom današnjem HDZ-u možda i najviše govori “gromoglasna šutnja” odnosno “hod po jajima” praktički svih medija u Hrvatskoj pri odabiru naslova na današnju VIJEST svih VIJESTI vjerojatno u zadnjih 30 godina. Boje se, očito je. Koga? Pa sigurno ne mene. Boje se da ne bi ostali bez “potpora”, reklama, bez sredstava za život. Poznato iz vijesti od prije neki dan? Kurz? Ma k…. Kurz, ovo je ipak Sicilija, pardon Balkan.

I na kraju, kako ćemo sad nakon ovoga živjeti dalje? Što će se promijeniti? Vjerojatno, gotovo sigurno – ništa. HDZ će i dalje biti najpopularnija stranka u Hrvatskoj, prema svim relevantnim (hahha) anketama. Pojeo vuk magare, opljačkao HDZ Hrvatsku, poslije kiše uvijek dolazi opet kiša. I tako dalje. I svijet je opet lijep. Bit će da nije samo njih, do članova pravomoćnom presudom okvalificirane kriminalne organizacije zvane HDZ. Bit će da je i do polupismenosti (da se grublje ne izrazim) ljudi koji im daju glasove. Bit će i do školskog sustava koji je upropastio desetke i desetke generacija, pa mnogi mladi danas u njima vide ne samo heroje, već i priliku da se i sami “unovače”. Bit će i do razno raznih brojnih umreženih krakova te hobotnice, od braniteljskih udruga, vjerskih zajednica, uhljebničkih komora, pa sve do raznih sportskih saveza koji svi pušu u taj isti rog, i koje se svi jako dobro “hrane” s tog čini se, nepresušnog izvora. Bit će i do plaćenih medija koji će ovu vijest vrlo brzo baciti u arhive. Zapravo, bit će da je do svih nas pomalo, jer na kraju, možda Hrvatska niti ne zaslužuje bolje. Ipak, nada umire posljednja. Nekad, ali samo iznimno, i slijepci progledaju. Pa možda će jednom progledati i ova naša lijepa, ali nažalost, slijepa Hrvatska.